Implementacija modela bazične pripreme u funkciji poboljšanja motoričkih i situaciono-motoričkih sposobnosti rukometaša

Volume 2, Issue 2 (2012)

Implementacija modela bazične pripreme u funkciji poboljšanja motoričkih i situaciono-motoričkih sposobnosti rukometaša
Slobodan Goranović, Dejan Lolić, Siniša Karišik, Vidosav Lolić, Osmo Bajrić
Apstrakt: 
Za potrebe ovog istraživanja korišten je uzorak od 120 ispitanika - učenika osnovnih škola u Banjoj Luci, Istočnom Sarajevu, Nišu i Beogradu, hronološke starosti 11 i 12 godina ±6 mjeseci. Uzorak ispitanika  podijeljen je na dva subuzorka. Prvi subuzorak (eksperimentalna grupa) obuhvatio je 50 učenika, koji su pored redovne nastave fizičkog vaspitanja bili polaznici rukometnih škola i bili su obuhvaćeni  precizno definisanim eksperimentalnim modelom rada bazične pripreme u trajanju od tri mjeseca (36 trenažnih časova). Drugi subuzorak (kontrolna grupa) je obuhvatio 70 učenika koji su  bili angažovani samo  u redovnoj nastavi fizičkog vaspitanja. Istraživanje je izvršeno sa ciljem da se utvrdi da li će doći do statistički značajnih promjena nivoa motoričkih i situaciono-motoričkih sposobnosti na kraju eksperimentalnog tretmana kod mladih rukometaša i da li se eksperimentalna grupa u odnosu na  kontrolnu grupu na finalnom mjerenju statistički značajno razlikuje u analiziranim sposobnostima. Analiza razlika između inicijalnog i finalnog mjerenja ispitanika eksperimentalne i kontrolne grupe utvrđena je primjenom t-testa, primijenjena je multivarijantna analiza varijanse (MANOVA) radi utvrđivanja postojanja statistički značajnih razlika između kontrolne i eksperimantalne grupe na inicijalnom i finalnom  mjerenju. Dodatno je primijenjena i univarijantna analiza varijanse (ANOVA) s ciljem utvrđivanja statističke značajnosti razlika za svaku varijablu. Rezultati istraživanja ukazuju da je kod ispitanika eksperimentalne grupe na kraju eksperimentalnog perioda  u odnosu na kontrolnu grupu došlo do statistički značajnog povećanja nivoa kod svih primijenjenih testova motoričkih i situaciono-motoričkih sposobnosti.
Ključne riječi: 
specifični trenažni modeli, mladi rukometaši, motoričke i situaciono-motoričke sposobnosti
Puni tekst: 
PDF
DOI: 
http://dx.doi.org/10.7251/231
Reference: 
  1. Adams,T.M., & Brynteson, P. (1993). The effecte of conceptualy based physical programs on attitudes and exercise habits of colege alumni after 2 to 11 years of follow-ap. Research quarterly for exercise and sport, 64(2), 208–212.
  2. Bompa, T. (2001). Periodisation: Theory and methodology of training. (Periodizacija: Teorija i metodologija treninga). Champaign IL: Human Kinetics.
  3. Brown, L., Ferrigno, V. i Santana, C. (2000). Training for speed, agility and quickness. (Trening brzine, agilnosti i eksplozivnosti). Champaign IL: Human Kinetics
  4. Faletar, L., Bonacin, D. (2007). Evaluation of transformation procedures at the ages of 13 -14, estimated by the final status of two diferrent samples. Acta Kinesiologica, 1(1),49-57.
  5. Freitas, D., Maia, J., Beunen, G., Claessens, A., Thomis, M., Marques, A., ... & Lefevre, J. (2007). Socio-economic status, growth, physical activity and fitness: The Madeira Growth Study. Annals of Human Bology, 34(1), 107–122.
  6. Goranović, S., Karišik, S., Fulurija, D. i Valdevit, Z. (2011). Doprinos eksperimentalnog programa iz rukometa poboljšanju motoričkih sposobnosti učenika. U Zborniku sažetaka 3. Međunarodne naučno-stručne konferencije ’’Antropološki aspekti sporta’’, str.29. Banja Luka: Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta.
  7. Goranović, S., Kahvić, J., Kuzmanović, D.(2009). Efekat specifičnog trenažnog modela rada na razvoj agilnosti kod mladih rukometaša. U Zborniku I Međunarodnog naučnog kongresa “Antropološki aspekti sporta, fizičkog vaspitanja i rekreacije”, str. 143-148. Banja Luka: Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta.
  8. Heimar, S. i Medved (1997). Praktikum kineziološke fiziologije (drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje). Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.
  9. Hodžić, M. i Mekić, M. (2008). Utjecaj transformacionog programa dodatnih sati tjelesnog odgoja na tjelesni i motorički razvoj djece uzrasta od 14 do 16 godina. U Zborniku radova IV Međunarodne konferencije „Menadžment u sportu“, str. 421-441. Beograd: Fakultet za menadžment u sportu.
  10. Kurelić N., Momirović, K.,  Stojanović, M., Radojević, Ž. i Viskić-Štalec, N. (1975). Struktura i razvoj morfoloških i motoričkih dimenzija omladine. Beograd: Institut za naučna istraživanja Fakulteta za fizičku kulturu.
  11. Malacko, J. i Rađo, I. (2005). Tehnologija sporta i sportskog treninga. Sarajevo: Fakultet sporta i tjelesnog odgoja.
  12. Malacko, J. i Popović, D. (1997). Metodologija kineziološko- antropoloških istraživanja. Priština: Fakultet za fizičku kulturu.
  13. Perić, D. (2004). Efekti fizičkog vaspitanja na razvoj morfoloških karakteristika, motoričkih i situaciono-motoričkih sposobnosti dječaka školskog uzrasta. Neobjavljeni magistarski rad. Niš: Fakultet fizičke kulture.
  14. Shepard,R.J., &  Zavalle , H. (1994). Changes of physical perfomance as indicator of the response to enhanced physical education. Journal of Sports Medicine and Physical Fitness, 34, 323-335.