Razlike u morfološkim karakteristikama atletičarki skakačica finalista olimpijskih igara u Pekingu

Antropološki prostor je vrlo značajan i primaran u selekciji, usmjeravanju i postizanju rezultata u sportu. To se naročito ispoljava u vrhunskom sportu gdje se postižu izuzetni rezultati. Zavisno od sporta, sportske discipline zavisi i učešće i uticaj antropološkog prostora, odnosno njegovih segmenata na ukupan rezultat. Kada se opisuje i definiše određena populacija sportista, njihov morfološki prostor, najčešće se kao parametri analiziraju tjelesna visina, tjelesna masa, bodi mass index, a vrlo često i starosna dob ispitanika. Ovi parametri su vrlo pouzdani i daju realnu sliku o morfološkom prostoru ispitivane populacije. U radu su analizirane razlike u segmentima morfološkog prostora atletičarki skakačica, finalistkinja Olimpijskih igara u Pekingu. Uzorak je obuhvatio 32 takmičarke u četiri discipline (skok u dalj, skok u vis, troskok, skok motkom). Analizirane su razlike u tjelesnoj visini, masi tijela, BMI i starosnoj dobi. Za obradu podataka primjenjen je T-test za male nezavisne uzorke koji je potvrdio postojanje statistički značajnih razlika u tjelesnoj visini atletičarki u disciplinama: skok u dalj - skok u vis (T=-2.906, p<0.05), skok u vis - troskok (T=3,448; p<0.01), skok u vis - skok motkom (T=3,469; p<0.01). Razlike su potvrđene i u vrijednostima BMI u disciplinama: skok u vis-skok u dalj (T=3,496; p<0.01) i skok u vis-troskok (T=-3,136; p<0.01).